By 
Kad u timu planiramo čitanje, najveći problem nije “što” čitati, nego “kako” to izvesti bez rasipanja vremena i pažnje. Različiti formati traže drugačije navike, opremu i uvjete. Rješenje je tretirati format kao alat i unaprijed ga vezati uz konkretnu namjenu čitanja.
Prvi korak je razvrstati ciljeve: učenje i bilješke, opuštanje, putovanje, te dijeljenje s obitelji ili kolegama. Zatim procjenjujemo gdje ćemo čitati: kod kuće, u prijevozu, u knjižnici ili na poslu. Tek nakon toga biramo medij i postavljamo pravila kako ga koristiti.
Za dubinsko čitanje i analizu, osobito kod klasika svjetske književnosti, najčešće biramo papir. Lakše je pratiti strukturu, vraćati se unatrag i osjećati “mapu” teksta kroz debljinu stranica. Ako trebamo citate ili usporedbe poglavlja, unaprijed pripremimo ljepljive oznake i jednu bilježnicu za pojmove.
Kad nam treba prenosivost i brzo pretraživanje, prelazimo na e-izdanja. Problem nastaje ako se bilješke rasprše po aplikacijama, pa dogovaramo jedno mjesto za označavanje i izvoz bilješki. Kao praksu, nakon svakog poglavlja radimo kratki sažetak od dvije rečenice u istom sustavu bilješki.
Audioknjige koristimo kad je najveća prepreka vrijeme, primjerice na putu do posla ili tijekom rutinskih kućanskih poslova. Da bismo izbjegli pasivno slušanje, podešavamo brzinu tako da razumijevanje ostane stabilno i radimo “pauze za provjeru” na kraju svakog dijela. Za zahtjevnije žanrove, poput složenih povijesnih romana, radije slušamo u kraćim blokovima i uz popis likova.
Kod recenzija novih izdanja postavljamo jednostavan protokol: jedan član tima čita tiskano, drugi koristi e-izdanje radi pretraživanja, a treći presluša dio audio verzije ako postoji. Tako brzo uočimo razlike u prijelomima, tipografiji, dodatnim materijalima i ritmu pripovijedanja. Zaključke bilježimo u zajedničkom predlošku kako bi usporedba bila dosljedna.
Ako se oslanjamo na knjižnice i posudbu, problem je dostupnost pojedinog formata u pravom trenutku. Rješenje je unaprijed provjeriti katalog, staviti rezervacije i imati “zamjenski popis” naslova u srodnom žanru. Kad format nije dostupan, prelazimo na drugi bez prekida plana čitanja, ali zadržavamo isti cilj i raspored.
Za kućnu biblioteku kombiniramo formate da ne gomilamo nepotrebno. Tiskane primjerke zadržavamo za omiljene autore, ilustrirane knjige, dječje i mlade naslove te izdanja s kvalitetnim prijevodom i opremom. E-knjige koristimo za serijale i priručnike, a audio za naslove koje želimo “ponoviti” bez dodatnog vremena.
Kod poklanjanja knjiga često se dogodi promašaj jer ne znamo navike primatelja. Zato prvo procjenjujemo gdje osoba najviše čita i ima li uređaj ili preferira papir, pa tek onda biramo naslov. Ako nismo sigurni, biramo tiskano izdanje s dobrom uredničkom obradom ili darujemo članstvo u knjižnici, što ostavlja više slobode.
U procjeni kvalitete izdanja ne gledamo samo sadržaj, nego i urednički proces, lekturu i dizajn naslovnice. Pogreške u prijelomu, neujednačena terminologija ili loša čitljivost fonta mogu pokvariti iskustvo bez obzira na format. Kao tim, bilježimo takve detalje kako bismo idući put pametnije birali izdavača i izdanje.